Gastro Blog

ČLANAK OBJAVLJEN U GASTRO BLOGU – posjeta kolovoz 2011.

Dugo toplo ljeto, brojna putovanja i obveze… i eto opet smo malo odužili s novim tekstom. No, prije nego što krenemo u novu sezonu odlučili smo osvježiti sjećanje na nekoliko ljetnih dana na Braču. Možda nekom putniku namjerniku i bude od koristi. Mi, naime, nismo mnogo znali o bračkoj gastronomiji kad smo se ljetos tamo uputili. Pokupili smo par preporuka usmenih i internetskih i tim tragom krenuli istraživati javnu prehranu i to mahom na sjevernoj strani otoka. I prvo nailazili na sama razočarenja. Konobu „Toni“ u selu Dol kod Postira nahvalili su mnogi kao autohtonu i zanimljivu. A kad tamo – ponuda gotovo menzaška. Kao glavni specijalitet, uz janjetinu vulgaris, nude se punjene paprike. Salata od hobotnice koju su nam domaćini nahvalili kao jedan od specijaliteta njihove kuće bila je nažalost među najgorima koje smo jeli. Takvu količinu češnjaka na hobotnici nismo do tada nikada bili vidjeli ni okusili. Nejestivo.  Jedina svjetla točka Tonijeve ponude je autohtona torta hrapačuša. Jako ukusan, ali i jako zasitan kolač od oraha. Bili smo i u „Kopačini“ koja je za mnoge neupitni brački favorit. Taj status zahvaljuje ponudi janjetine na sve moguće načine. Na ražnju, na špici (komadi janjetine nataknuti na mali ražanj), na lešo, vitalac i druge iznutrice, pašteta…. Janjetina je u klasičnim izvedbama ok, no ostali pokušaji  (poput sa sirom zapečenog kotleta punjenog bobom) nisu baš na nekoj visini. Kao ni ostatak menija. Klasična igra na količinu, koja je očito i vlasnicima i većini gostiju važnija od kvalitete. Stoga naš dojam o „Kopačini“  baš i nije neki. Pokušavali smo i u nekim drugim ugostiteljskim radnjama koje su bile spomenute u preporukama, ali s još gorim rezultatima. Ne samo da su izvedbe sumnjive, nego se gotovo nitko ni ne trudi ponuditi nešto iole kvalitetnije ili maštovitije, ili ukusnije. Većina ponude  je tipa  „loša riba, ražnjići, pizza i čevapčići“. U jednoj ugostiteljskoj radnji usprkos svoj divnoj bračkoj lozi k tome toče samo crnogorski Vranac iz rinfuze. Da ne povjeruješ. A kad se u srcu ljeta okreneš oko sebe, vidiš da su rajčice u punoj snazi, da su smokve na vrhuncu forme, da je otok pun i drugog ukusnog povrća i voća.  Pa kad znaš da su brački ribari i dalje uspješni, te da se na otoku janjetinom diče (to ste već shvatili, ne ?), onda ti nikako nije jasno zašto se gostima boje ponuditi nešto zanimljivije i maštovitije (što ne znači i kompliciranije, dapače). Tko im brani ? Pa onda primijetiš taj slučaj s maslinovim uljem. Maslinici su svuda po otoku, brački su maslinari ponajbolji u Dalmaciji, naišli smo i na nekoliko zanimljivih lokalnih ulja koja prije nismo probali (poput onog obitelji Žuvić).  No, po restoranima i konobama tih ulja nigdje nema. I dalje po stolovima stoje ulja po organoleptičkim svojstvima bliža motornim nego maslinovim. Kao da se ugostitelji boje da će dobrim uljima privući previše gostiju ? Ili da će hrana biti ukusnija. Vrag će ga znati.

Već smo se pomirili s lošim bračkim gastro horoskopom kad smo konačno odlučivši više ne slijediti dobivene preporuke i slučajno naišli na „Žižu“. To nas je već malo „podiglo“. Konačno pristojna večera. Nudi se i u „Žiži“ janjetina u svim oblicima, pa i legendarni vitalac (janjeća iznutrica nataknuta na tanki ražanj,omotana janjećom maramicom, te potom janjećim crijevima). No, osim toga nude i dobre pašte te solidne deserte, a za oproštaj časte predivnim smokvama. U svakom slučaju solidno, pa i više od toga ako se usporedi s ranijim opisanim iskustvima. Tad smo pomislili – možda ipak ima nade za Brač.

Vozeći se otokom (priznajemo, ponajviše sjevernom stranom) malo prije „Žiže“ zamijetili smo i natpis „Agroturizam Ranjak“. Ohrabreni dobrim iskustvom u obližnjem spomenutom lokalu odlučili smo provjeriti i što se tamo nudi.  Ionako nismo imali što izgubiti. Imanje je smješteno nekoliko kilometara iznad Supetra na putu prema Bolu (ili Nerežišću). Stolovi su postavljeni usred maslinika, uz poneku viseću ležaljku, boćalište, nekoliko instalacija za dječju igru i mrežu žaruljica razvučenih po granama maslina koje u večernjim satima stvaraju romantičnu atmosferu.  Sve je nekako ugodno i opuštajuće. I obećavajuće.  A onda smo otvorili jelovnik i konačno se razveselili. Netko je napokon uključio mozak i odlučio koristiti namirnice koje su nadohvat ruke. Netko je konačno odlučio iskazati poštovanje prema gostima.

Počeli smo s odličnim malim predjelima poput namaza od crnih maslina s ukiseljenim motarom te boba sa slaninom, pa pitom od povrća s pršutom  i savijačom od kozjeg sira.  Probali smo i solidne kozice u pestu od crnih maslina. Zamijetili smo da u sezoni imaju i pohane cvjetove tikvica, a u proljeće se nude i šparoge. Od tjestenina nam se, pak, jako svidjela pašta s pestom od boba i ovčjeg sira, koja je zaista izvrsna, a nije loša bila ni ona u umaku od kadulje i pršuta, kao ni pašta s klasičnom domaćom šalšom. Nismo propustili niti janjetinu na špici. Uz koju je poslužen sjajan krumpir pečen u kori s ružmarinom (za razliku od uobičajene otočke verzije krumpira u obliku pommes fritesa). I deserti su bili jako dobri, najbolji od isprobanih na otoku. Zapamtili smo tortu od smokava i sira, pa „pijane“ smokve (kuhane u crnom vinu), kao i tortu od badema. „Ranjak“ služi dobar domaći kruh, a nudi čak i prirodne sokove od maslačka, melise i kadulje.

Sve u svemu zaista ugodno iznenađenje i jedno od boljih dalmatinskih odredišta.  „Ranjak“ je, inače, relativno mlad restoran. Otvoren je negdje krajem ljeta 2010., pa se stoga još ne nalazi u vodičima i blogosferi koju smo konzultirali.  A zaslužuje visoko mjesto među mahom nemuštim bračkim, ali i dalmatinskim gastro odredištima. Pametno koncipirana ponuda temeljena na lokalnoj ponudi i tradiciji. Jednostavna, ali ukusna i svježa hrana, kratak meni. Kvaliteta, a ne kvantiteta.

Nadamo se da „Ranjak“ ništa neće pokolebati u početnom kursu  i da će poslužiti i kao primjer drugima u Dalmaciji da se gosti (vjerovali ili ne) mogu privući čak i s dobrim kuhanjem, svježim sezonskim lokalnim namirnicama. I s malo mašte, te poštovanja prema hrani i gostu.

Posted:
  • Srdačnu dobrodošlicu želi Vam obitelj Rajević. Organiziramo ručkove i večere za veće grupe, a za sve informacije i rezervacije slobodno se obratite na broj 091 631 66 99.
    by